Sarajevski Hotel „Holiday inn“ nalazi se stotinak metara daleko od zgrade Vlade Bosne i Hercegovine. Ovaj lijepi hotel grad je dobio uoči zimskih olimpijskih igara 1984. godine.

Šest godina kasnije, od početka višestranačja u Bosni i Hercegovini, „Holiday inn“ postaje popularno mjesto za održavanje političkih skupova. S ukusom uređena kongresna dvorana dočekivala je i Srbe i Muslimane i Hrvate.

Poslije izbora i konstituisanja republičke i gradske vlasti „Holiday inn“ uglavnom posjećuju Srbi. U njemu se dočekuje pravoslavna nova godina, organizuje svetosavski bal, potom kongres srpskih intelektualaca, a održavaju se i sjednice Savjeta Srpske demokratske stranke. U jednom trenutku u ovaj hotel se uselio i Radovan Karadžić sa svojom „svitom“.

Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine Skupština srpskog naroda usvojila je 9. januara 1992. , takođe, u Hotelu „Holiday inn“.

Učesnik sam tog skupštinskog zasijedanja i sa njega sam pokušao građanima Bosne i Hercegovine objasniti da je Memorandum o suverenosti BiH, koji su izglasali muslimanski i hrvatski poslanici kao i dva srpska poslanika Tatjana Ljujić Mijatović i Miro Lazović, usvojen na skupštinskom skupu organizovanom na nelegalan način…

 

Naime, pokušao sam javnost zainteresovati za postojanje Poslovnika o radu bh. Skupštine, na koji se u noći 14. na 15. oktobar 1991. naivno i neuspješno oslonio predsjednik parlamenta Momčilo Krajišnik, a koga su naprosto odignorisali Mariofil Ljubić, potpredsjednik Skupštine i HDZ-eov poslanik, kao i generalni sekretar Skupštine Avdo Čampara, pozvavši poslanike u skupštinsku salu na usvajanje Memoranduma.

Naravno, govorio sam na ovom, za cijelu Bosnu i Hercegovinu a pogotovo za srpski narod, istorijskom skupu i o potpuno legitimnom pravu Srba i drugih jugoslovenski opredijeljenih bosanskohercegovačkih građana da, u skladu sa rezultatima novembarskog plebiscita, sačuvaju postojanje države Jugoslavije na teritoriji zapadno od rijeke Drine.

Sve vrijeme održavanja navedenog skupa, kao i prilikom usvajanja Deklaracije, u vazduhu je “lebdjela” nepoznanica: koja je to teritorija na kojoj počiva novoproglašena srpska republika?

Muslimanski i hrvatski političari, i nakon proglašenja Republike srpskog naroda, pripremali su svoje pristalice za referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a mi smo nastavili davati doprinos da se očuva međunarodnopravni kontinuitet jugoslovenske države…

Međutim, nismo zaostajali za komšijama. Oni pripremaju referendum, a mi usvajamo pravna akta za funkcionisanje srpske republike...

Srpska ideja da Evropska zajednica pomogne u rješavanju bosanskohercegovačke političke krize naišla je na pozitivan prijem kod vlada članica EZ i one određuju portugalskog diplomatu Žoze Kutiljera /Jose Cutileiro/ da posreduje u BiH.

Konferencija o Bosni i Hercegovini počela je sa radom 13. februara 1992. Karadžić, Koljević i Krajišnik ispričali su mi da je, na samom početku rada Konferencije, hrvatska strana izašla sa stavom da „Hrvati imaju po katastru 17 procenata teritorije BiH te da nikada neće pristati na manje od toga“.

Alija Izetbegović je uzvratio riječima: „Muslimani su najbrojniji narod i , bez obzira koliko zemlje imaju po katastru, ne mogu dobiti manje od jedne trećine “.

- Kako, u takvoj situaciji, objasniti srpskom narodu da, bez obzira što u zemljišnim knjigama ima oko šezdesetpet posto bosanskohercegovačke zemlje, ne može dobiti više od četrdesetdevet procenata – mučilo je srpske pregovarače...

Uporedo sa pregovorima odvijale su i ranije započete političke aktivnosti.

Skupština Srba usvojila je 28. februara Ustav Srpske republike Bosne i Hercegovine, a 29. februara i 1. marta održan je referundum na koji su izašli građani lojalni koaliciji SDA – HDZ.

 

Nije, naravno, zanemariv ni poziv za izlazak na referendum koji su, svojim pristalicama, uputile političke stranke nastale iz Saveza komunista Bosne i Hercegovine…

 

Pročitali ste odlomak iz knjige dr Dragana Đokanovića "Republika Srpska"

JSN Megazine template designed by JoomlaShine.com